Koji kontrast bogatstva prirode i materijalnog siromastva ljudi, čija su lica nevesela I, izgleda mi, jos malo pa će poružniti tu ljepotu beskraja mora koju, moguće, više ni ne osjećaju…

Uze mi oči potpuna ljepota dijahronije. Nisam u Raju, nego imam nešto poput putokaza u tajne dubine. Ostrvo jeste i jos će dugo biti pod čudnom sjenkom Engleza i njihove ledene skepse prema svemu sto živi, a sve to u miksu sa vrelom krvlju brojnih osvajača kroz istoriju ovog ostrva, […]

Uličice po mjeri djece, koja su bezbrižna… Cvjetan, neočekivano. Zavojite, blago strme ulice… natrpane suvenirima, i neka skrivena dvorišta u predvečerju punom svjetlosti…

Gradić po mojoj mjeri. Čista svjetlost tužnog popodneva na Piazza del Ducale. Živ gradić, živopisan, Jonsko more modro, blago uznemireno. Potom, Arhimedov trg, intiman, prozračan. Ljepota Mediterana tjera u sreću, na tren…

Impresije grada koji podsjeća, nakratko, na Kotor… posebno u uskim ulicama koje vode do Piazza di Spagna i Fontane di Trevi. Ali, drugačiji mirisi, mirisi koji opravdavaju atribut vječni grad…